Kratke slike neke nove-stare kuće

LOKACIJA
U jednom prostoru kamenog okružja na istočnoj obali Jadrana bio je izgrađen kameni antički grad Salona (I-Vst), zatim kamena palača za imperatora Dioklecijana (295-305 AD), te kamena Kliška tvđava na kamenoj klisuri- na udaljenosti manjoj od 10 kilometara nalaze se ostaci kapitalnih kulturnih spomenika. U tom prostoru, prije otprilike 150 godina započeta je gradnja jedne kamene kuće, čija gradnja je nastavljana kasnije i u drugim materijalima, i čiji proces građenja traje još i danas.

OKOLNOSTI
Na ovom prostoru, kamene planine, kameni otoci, te obilje kamenih grebenova davali su materijal i za grad, i za utvrdu, i za palaču i za kuću. U raskoši i obilju ili skromno i štedljivo, kamen je otkidan od svoje prirodne gromade , obrađivan i ugrađivan da bi pružio imperijalnu fascinaciju ili jednostavno sklonište i obitavalište . Tako je bilo od prapovijesti pa sve do pojave industrije, gradnje cementara u ovom području na prelazu XIX/XX stoljeća. U istom krugu od 10 km sagrađeno je pet tvornica novog, modernijeg materijala (1865.,1904., 1909., 1910., 1912.) Pojavio se je beton, materijal podesniji za izvedbu, sa kvalitetom koju kamen nije imao: sa malo armature mogao je horizontalno savladavati raspone.
U ovom istom prostoru socijalistički period je obilježen industrijom novih materijala. Veliko splitsko brodogradilište sa dokovima i šumom dizalica, giganti "Jugovinil" i "Jugoplastika" te jedna manja željezara, stvarajući nove materijale i nove oblike, stvarali su i nove senzibilitete. (Trijumf tih novih materijala je dat u nogometnom stadionu izgrađenom za Mediteranske igre 1979.)
Danas je tu u susjedstvu antičke Salone i kompleks "Coca Cole" kao znaka globalne kulture. Bačve s koncentratom dolaze moguće i iz Atlante (USA), a prekooceanskim brodovima dolaze i šperploče iz Indonezije, klima uređaji iz Japana, a odnekuda i satelitske antene, velike staklene ploče, eloksirani aluminij i mnogi drugi materijali. Na policama velikih robnih kuća raznovrsni inventar i građevinska oprema koja je pristigla iz najrazličitijih djelova svijeta govori o našem malom planetu ili o našem velikom globalnom selu. U tom i takovom prostoru gdje je skoncentriran romantizam prošlosti i fascinacija budućnosti tekao je proces građenja jedne kuće. Započeli su je moji pradjedovi, a tokom vremena moj djed i baka, moj otac i majka, danas moja supruga i ja smo je dograđivali, mijenjali i adaptirali.

SADRŽAJI
U svom stoljeće i pol dugom nastajanju sadržaji kuće su se stalno obogaćivali, a pojedini prostori su mjenjali svoju namjenu. Ona davna pučka, kamena kuća stambenogospodarske namjene (agrarni period) danas je prerasla u rezidencijalni prostor za povremeni boravak i odmor. Gotovo svaka od prostorija na jednom od četiri nivoa ima neke svoje specifičnosti i identitet.
Podmornica u prizemlju je tek malo artikulirani zatečeni prostor, kamenih masivnih zidova, drvenog grednika iz XIX stoljeća i danas izvedenog betonskog brušenog poda, sa orahovim stolom služi kao blagovaonica , posvećena je prvoj "kamenoj generaciji" graditelja, djedovima i pradjedovima. Naziv je u vezi sa depresijom poda u odnosu na nivo ulaza i dvora, a donekle bi se maritimni naziv mogao dovesti u vezu i sa desetgodišnjom djedovom službom u "mornarici Franje Josipa". Veliki stol u podmornici , u nekoliko navrata godišnje , okupi veće društvo proslave radi i veselice.
Tinel današnji na 1. katu , je proširen bivši tinel na račun dislocirane kuhinje uz zahvaćanje nekorištenog prostora potkrovlja , sa izvedbom kamina kao ugodnim i korisnim inventarom u hladnim danima. Kamin je i sjećanje na nekadašnje otvoreno ognjište koje je u kući napušteno tridesetih godina. Dizajn kamina i dimnjaka je slijedio liniju racionalnosti ,jeftine izvedbe, iskoristivosti topline ( aluminijski dimnjaci direktno isijavaju toplinu u prostoriju), što manjeg zahvata (sa dvije cijevi se je izbjeglo rezanje postojeće drvene konstrukcije)- ali je donekle dobio industrijski ili parobrodarski image, pa je dobio naziv Titanic. Prostor bivšeg , iako više sa funkcijom blagovanja , su osmislili moji roditelji , pa je i ovaj današnji, iako jednog drugog ugođaja (ugođaja dnevnog boravka), njima posvećen . Veranda (donja na 1.katu) je nastala šezdesetih godina kao refleks na impresiju verandom u jednoj zagrebačkoj vili, a danas služi kao prostor za kartanje. Kasnije , sedamdesetih napravljena je i gornja veranda na 2. katu u kojoj je smještena i kupaonica gornje spavaonice. Sjedeći na WC-školjci može se promatrati cijeli Brački kanal.

Vidikovac ili belvedere na 3.katu je zadnja faza u procesu rasta, nastao sa željom da što je moguće više u datim okolnostima obilježi ovo vrijeme i današnje mogućnosti. Funkcionalno služi kao studio i kao alternativni (intimni) boravak. Dva stolca Wassily, dizajn Marcela Breuera su odabrani kao uspomena na rad u njegovom birou u New Yorku 1972.godine.

Komora gornja je roditeljska spavaća soba sa ženidbenim namještajem, mobilijom iz 1932.godine,a komora donja je dječja soba (u kojoj sam rođen 25.IV,1947).

Portik je nekadašnji ulaz u kuću u kojem je danas smješten šoval (očev krevet iz rane mladosti) i djedova škrinja (nažalost dosta ruinirana) koju je s darovima donio odlazeći iz mornarice. Bubanj sa spiralnim stubištem izveden je 1974. da bi prizemlje i katove povezao toplom vezom. Time se je atraktivno povećala cirkulacija kroz kuću.

Konoba je još uvijek na poziciji na kojoj je uvijek bila,samo što u njenim bačvama više nema vina, niti u kamenicama ulja. Nekoliko flaširanih boca vina i jedan pršut što ove godine tu visi je samo uspomena na nekadašnju bogatu prehrambenu riznicu. Teza je malo spremište ostataka raznovrsnih alatki, današnjeg alata i materijala današnje obnove kuće.

(U nedefiniranom prostoru bivšeg spremišta, planirana je izvedba saune zbog ugode i zdravlja, ali i kao sjećanje na jednogodišnji boravak u Finskoj 1975/76., tako da taj prostor danas nazvan sauna.)

Od vanjskih sadržaja tu je ulazna rampa kao uvertira kući, dvor dominantni vanjski prostor za raznovrsne aktivnosti , bunar nekadasnje spremište vode-kišnice, i naravno roštilj kao nezaobilazni inventar ovih prostora.

VIZURE
Glavna vrijednost ove kuće nije u pogledima na nju, već pogledima iz nje. Njena lokacija se doima kao centar jednog dramatičnog pejsažno-graditeljskog događanja posvuda naokolo. Istok i zapad su markirani planinama Mosora (podno kojeg je Klis-Kosa) i Kozjaka (sa solinskom Rupotinom), na sjeveru su kamene litice Markezine grede i Grebena, te klisure na kojoj je izdignuta tvrđava, ispod koje se je rasuo kliški Varoš. S prednje (južne) strane na pozornici je kao na dlanu, kompletno smješten Split (drugi po veličini hrvatski grad od 250.000 stanovnika) sa opjevanim brdom Marjanom, grad Solin sa ozelenjenim područjem Salone, poluotok Vranjic, mjesto Mravince itd. Na sceni su značajne građevine Stadion "Hajduka", brodogradilište, sjeverna teretna luka, ratna ruka, tvornica cementa..Ovdje lijepo pristaje tekst iz pjesme "S ponistre se vidi Šolta" ,naravno još i otoci Brač i Čiovo na prednjoj poziciji, a iza njih sihluete Hvara i Visa.
Svi ovi pogledi su osigurani iz najgornje etaže , iz vidikovca koji je i nastao baš zbog pogleda. Velika staklena ploha prema jugu može djelovati kao prekrasna slika, što je u jednom času inspiriralo jednog našeg gosta da taj prozor nazove "Picasso".(Gost nije bio likovni znalac, niti poznaje Piccasov način slikanja, već je samo čuo "da je on najveći slikar na svijetu" pa je time htio dati kompliment ljepoti pogleda iz vidikovca.)

VRIJEME
Ova lokacija osigurava potpuni doživljaj meteorološkog tempramenta. Hladna Kliška bura (pored Senjske najžešća na Jadranu) raznosi sve pred sobom ,uz prijeteće fijukanje se srući na kuću i krošnje stabala, dok jugo svoju prijetnju iskazuje donoseći obilje kiše kojom naprosto natopi kuću. Srećom jugo i bura se izmjenjuju, pa tu mokru kuću suhi vjetar brzo osuši. Ljetne žege i jara tjeraju preko dana u najhladnije kutke kuće u prizemlju (ili na plažu udaljenu 15 minuta automobilom), vani su jedino neumorni pjevači, cvrčci, a ugodne ljetne noći ukrašava zvjezdano nebo i zvukovi zrikavaca. Kratkotrajne ljetne oluje i nevere su pune munja i prasaka gromova, ponekad tako blizu kao da su iz kuće aktivirani. Ljetni požari su također učestali, a prošle godine vatra je bila na domak same kuće.
Poseban doživljaj su romantični jutarnji izlasci Sunca i večernji Mjeseca kada se sjajem navjeste , a zatim se pojave na obrisu Mosora. Zimski sunčani zalazak je također romantičan kada uz paletu crvenkasto modrih tonova sunčani krug tone iza Kaštela i Čiova.

VRT
Uz kuću je i mali vrt sa vegetacijom koja ne traži veliku brigu. U jednom vrlo tjesnom prostoru našli su suživot lovor, murva i dva oraha (jedan od oraha je" unuk" starog oraha koji je bio tu, kojeg je posadio moj otac i od čijeg je debla danas napravljen stol u blagovaonici), tu rastu dva stabla pitosfore, dva čempresa i jedan kostel. Uz gustiš galopera (irisa) zasađeni su šipci i jedna mušmula. Od vočaka su dvije šljive i smokva, a iznad dvora je uobičajena tema odrine, loznica vinove loze kako zbog ljetnog hlada i ukusnih grozdova tako izbog apstraktnog estetskog doživljaja.
Ostaci klesanog kamenja i kamene ploče s nekadašnjih krovova koji su nađeni oko kuće složeni su u komad izduženog kamenog zida koji je tog čas evocirao poznatu kuću na Capriju, tako da je taj zid dobio naziv "Malaparte".

OBITELJSKI SENTIMENT
Od svog početka , kuća je bila krajnje utilitarno, svakodnevno korištena i u njoj je tekao obiteljski život sve do 1965, kada ostaje bračni par (moji roditelji) do 1970. Narednih godina ona služi za povremeni boravak , da bi nakon 1979. (smrt oca) korištenje svelo na minimum. Tek 1997. pokreće se obnova kuće i intezivira se povremeno vikend i ljetno korištenje bračnog para (moje supruge I mene-naša djeca vrlo rijetko dolaze). Kuća je građena i dograđivana od obitelji Pleština ( prapradjed Stipe-pradjed Mate-Bile, djed Mijo-Miško, otac Mijo-Mikela, sin Lenko) u susjedstvu koje je gradila i u kojem je živjela ista šira obitelj. Prvi znakovi građenja na ovoj lokaciji (?) zabilježeni su na crtežu venecijanskog vojnog inžinjera Santinija iz 1668, gdje se u prvom planu nalazi ruševina jedne kuće (vjerojatno razorena u tursko-mletačkom ratovanju) i ta kuća bi mogla biti zametak kasnijeg nastanka stambenog susjedstva (komšiluka) Pleštine. Pretpostavljam da je tada dio obitelji Pleština koja je tada (kao iI danas) živjela u istočnom dijelu kliškog Varoša ispod tvrđave, zbog prenapučenosti , preselio na ovu 1 km jugozapadnu lokaciju. Ovaj detalj obiteljske tradicije, povijesno sentimentalne dimenzije, osigurava današnjem korisniku dodatno zadovoljstvo korištenja. Dali će se i u budućnosti nastaviti obiteljske tradicija korištenja obzirom na (za sada) slabu emotivnu povezanost mogućih nasljednika i ove kuće, neizvjesno je. Sigurno je, međutim da bez ove obiteljske sentimentalnosti, kuća gubi jedan,dosta važan, aspekt svoje vrijednosti.

KONSTRUKCIJA I MATERIJALI
Faze građenja ove kuće su odraz graditeljskih tehnika, materijala i vještine majstora koji su u određenom vremenu bili mogući, logični i dostupni. Prva kuća i prve dogradnje su od kamena . Kamen se nalazi u nižim etažama i u jezgri objekta. Kameni blokovi teški 20-30-40-50 kg, neki i više, ugrađeni su zidove debljine 60 cm, bili su sposobni da kasnije prihvate i gornje dodatne etaže, kao da su prvi graditelji očekivali taj budući rast u visinu. Prvo su kameni zidovi jednokatnice nadograđeni sa 60 i 40 cm kamen/beton zidnim produžecima dvokatnice . Unutrašnju šupljinu su prekidali samo drveni stropovi. Kasnije armiranobetonske bočne dogradnje su povečele stabilitet centralnog kamenog volumena . Armiranobetonska ploča na vrhu je povezala kamene zidove u krutu kutiju i omogućila da se na trećem katu izvede prostorija vidikovca. Zadnje faze građenja koriste čelik, aluminij i staklo u kojima se pronalazi moderni romantični pandan nekadašnjem kamenu.

OBLIKOVANJE
Ova kuća je nastala u procesu (1870-1880-1890-1932-1938-1958-1960-1962-1976-1997/2001). Početak je bio u vremenu kada je bila nemoguća i pomisao o budućim materijalima i instalacijama koje su se kasnije pojavile Naravno da njihovom pojavom-armirani beton, vodovod , elektrika i sl.- dolazi do promjene i funkcionalne i konstruktivne. Pojavom novih faza građenja, onaj primarni oblikovni senzibilitet arhetipske kamene kuće morao je biti izmjenjen. Izmjenilo se je mjerilo i proporcija kuće,izmjenila se je tekstura ploha (žbuka umjesto vidljivog kamena) , velićina i zaštita otvora, veličina prostorija, pojavili su se kompletno novi sadržaji (sanitarije, moderna kuhinja) a nestali su neki raniji sadržaji (štale, otvoreno ognjište). Sve te promjene su promjenile i ugođaj onog prvog kamenog građenja. Slijedom ove funkcionalno konstruktivne logike, kuća je postala mješavina tradicijskih elemenata (napr. kameni zidovi u podmornici) i modernih tema (napr. horizontalni prozori u vidikovcu). Time je registriran proces i vremenska dimenzija.

ZAKLJUČAK
Kuća u kojoj se živi, mijenja se upravo proporcionalno mijenjanju njenih korisnika, graditelja i okolnostima građenja, a svoj inicijalni izgled zadržava obrnuto proporcionalno svim promjenama.

Ako prihvatimo iskrenom i logičnom tezu u arhitekturi da "forma slijedi funkciju i materijale (konstrukciju)", stara kamena kuća je -već davno trebala biti napuštena i eventualno konzervirana, ostavljena kao zamrznuti dokument tradicijskog građenja i življenja, ili je -trebala doživjeti rast i transformaciju poput ove koja se je desila, čime je kuća I ostala stara I postala nova. Možda postoji i treći put, no njega nismo otkrili u ovom procesu građenja.

P.S.
Obnavljajući i dograđujući ovu kuću ja sam shvatio da je ona postala portret moje obitelji i mene također.

Za povečavo kliknite na sliko
Click on picture to enlarge

slika 1 / fig. 1	slika 2 / fig. 2	slika 3 / fig. 3
slika 4 / fig. 4

slika 1
Giusepe Santini (venecijanski vojni inžinjer): Crtež Kliške tvrđave sa podgrađem iz 1668. godine. Razorena kuća u prvom planu mogla bi se nalaziti na lokaciji gdje su izgrađene "Pleštinove kuće" unutar kojeg sklopa je kasnije izgrađena i ova ovdje opisana kuća
fig. 1
Giusepe Santini:The Klis Fortress, drawing from 1668. Destroyed house might have been on the location of latter growing the Pleština neighborhood

slika 2
Vidikovac sa sjevernim trakastim prozorom i vizurom na tvrđavu iz 1999. godine Pod i parapet je lakirana šperploča, a dva stolca Wasiliy su sjećanje na biro Marcela Breuera
fig. 2
Observation room with northern ribbon window and view towards the fortress. The floor is polished plywood, and two Wassily chairs are memory on the Marcel Breuer office in New York

slika 3
Podmornica-blagovaonica sa starim kamenim zidovima, drvenim stropom i stolom od orahova drveta
fig. 3
Submarine-dining room with old stone walss , wooden ceiling and nutwood table

slika 4
Gornje etaže kuće-prozor Picasso na jugu- sa avionom za gašenje požara , snimljeno pred samo ispuštanje vode na vatru nadomak kuće, 15.VIII,2000.
fig. 4
The third and forth levels of the house (Picasso window on the south) with fire brigade airplain that is going to drop water over the fire near by, 15.VIII,2000.