SPOMENICI JAVNE ZAHVALNOSTI - NOVI FORMATI ARHITEKTONSKE BAŠTINE

Uvod

Spomenici javne zahvalnosti predstavljaju poseban tip arhitektonskog plana složenih simbolickih i etickih vrijednosti. Ukorjenjene humanisticke, prirodo-znanstvene spoznajne vrednote i djela, personificirane u povjesnim licnostima kao i dogadajima na tlu raznih kultura ovjekovjecene su tim posebnim arhitektonskim djelima. Protagonisti povijesti kao i njihova djela, reprezentiraju fokuse opce kulturne baštine: u rasponu od politickih dogadaja do tehnološko-tehnickih poduhvata stoljeca, od zacetnika i ideologa povjesnih pokreta do nositelja i tvoraca paradigmi znanstvenih spoznaja, formiraju se nadahnuca za arhitektonske planove spomenika javne zahvalnosti.
Bogata plasticnost izraza, fenomenalni arhitektonski planovi u idejama i realizacijama, primjena visokih tehnologija gradenja kao i senzibiliteti - gotovo arhajskih tektonika - predstavljaju izazov u razumjevanju, prezentiranju i ocuvanju elitne arhitektonske baštine. Takoder, nasljede predaka sublimiranim arhitektonskim formatima reprezentira i metodološke uzorke podobne pri studiju i edukaciji arhitekata. Rad prezentira desetak odabranih spomenika, tumaci njihovu važnost i vrijednosti u kontekstu arhitektonske baštine 20tog stoljeca.

Svjetska kulturna baština obuhvaca 582 vrijednosne jedinice od kojih su na Svjetskoj listi zapisana; 445 kulturna dobra, 117 prirodnih lokaliteta te 20 lokaliteta koji objedinjuju prirodne i artificijelne vrednote covjecanstva u jedinstvenu cjelinu (http://www.unesco.org/whc/heritage.htm). Komitet Svjetske kulturne baštine (The Worl Heritage Committee upisao je navedeni broj vrednota u listu u kojoj navedeni brojevi odgovaraju stanju iz prosinca 1998 godine.

U strategiji razvoja svjetskih vrednota od znacaja za covjecanstvo isticu se bitno novi pristupi UNESCO-a kulturnoj i prirodnoj baštini pa stoga i stav Komiteta prema vrijednosnim cjelinama koji ce se u buducnosti primjenjivati. Iako još bez konsenzusa o definitivnim propozicijama za širenje liste, nezaobilazna je najava i smjer razvoja sagledavanja vrednota, cinjenica da se nova strategija formira te da ce se na temelju tih novo uvaženih vrijednosti oblikovati pristup svjetskoj baštini u našoj neposrednoj buducnosti. Teza je ovog rada kako i spomenici javne zahvalnosti dosežu kapacitete globalnih kulturnih vrijednosti te se stoga potice novi pogled na vrednovanje nacionalnih i transnacionalnih dobara koje reprezentiraju ta specificna arhitektonska djela. Mišljenje je autora kako je razvoj strategije UNESCO-a opcenito slabo poznata cinjenica cak i u izrazito profesionalnim sredinama s toga se u prilogu rada nalazi izvorni dokument UNESCO-a koji tumaci tu problematiku: Expert Meeting on the "Global Strategy" and thematic studies for a representative World Heritage List, http://www.unesco.org/whc/nwhc/pages/doc/main.htm (UNESCO Headquarters, 20-22 June 1994).

Spomenici javne zahvalnosti isticu najdublje nacionalne ali i još važnije, transnacionalne vrijednosti; putem zajedništva kultura i povjesnih sudbina nacija kao i kroz konsenzus da su koegzistencija kultura, fenomen ljudskih interakcija, tehnološka evolucija i sl. takoder temeljni elementi globalne baštine. U tom smislu bitno je istaknuti širenje pojma vernakularnosti ili vernakularne arhitekture jer ce to izmještanje kako se navodi u UNESCO-voj strategiji sada, izmedu ostalog, obuhvatiti nacinalne dosege i u znanosti (kako prirodnim tako i humanistickim), opce društvenim pokretima, tehnologiji, umjetnosti, itd. Eticka pozadina u arhitektonskom stvaralaštvu locirana iznad vještine metiera a na strani opcih vrijednosti, istice na tako posebnim primjerima topos nove baštine, koji - ako se i ne se prikljuce najužem izboru - još uvijek ce se nalaziti na putu novih opredjeljenja o vrijednotama baštine za buducnost.

U samoj arhitektonici, spomenike javne zahvalnosti moguce je pratiti kroz razvoj njihove funkcionalnosti kao i kroz vremenski razvoj pripadnog arhitektonskog tipa. (Cf. Nikolaus Pevsner: History of Building Types, Princeton University Press, Princeton, N. Jersey, 1979.). U komparativnoj analizi izabranih primjera posebno se istice;

§ gubitak nedodirljive monumentalnosti kakva je karakterizirala ranije povjesne primjere,
§ potencijal u formiranju permanentnog dogadaja oko rafinirano oblikovanog arhitektonskog sklopa,
§ kulturološke vrijednosti spoznaja prirodo-znanstvene paradigme,
§ uvodenje svijeta primjenjene tehnologije u format specificnog arhitektonskog plana - koja tako postaje podrucje covjekove druge i nezaobilazne okoline.

U tehnologiji dolazi do primjene specificnih tehnickih vještina lociranih u divergentnim podrucjima te do njihovog transfera spram vještina arhitektonskog oblikovanja.

Komparativna analiza:

§ Newton Memorial: Etienne - Louis Boullee, 1785. Fig.: 7,8.

Na razmedi radikalnog klasicizma i radikalnog romantizma (Pevsner) bilo je moguce, vjerojatno i po prvi puta u povjesti pokloniti se arhitektonskim djelom velikanu i autoru prirodo-znansvene paradigme kojim pocinju transformacije prema kulturi Moderne (Cf.: K.Frempon: "…a critical history…"). Newton ce preuzeti ulogu onoga koji prvi nakon stvoritelja nanovo razumije Univerzum, stoga niti jedna kupola (promjera 120m) koja stoji za kozmos nece Boullee-u biti dovoljno velika. Prema rjecima koje (u slobodnom prijevodu) navodi Pevsner: samo savršena sfera u Platonskom smislu može formom prezentirati velicanstvenost Newtona. U stvari, radi se formi savršene prožetosti upisane u presjek cenotapha što ce Boulle-u biti jedva dostatno za osobnu glorifikaciju univerzumu te nešto manje za pocast Newtonu. Gledano sa pozicija paradigme kraja 20st., odabir Boullee-a donekle je u nesrazmjeru s mehanickom interpretacijom svemira kakvog je vidio Newton tako da su i simbolicke interpretacije memoriala od strane povjesnicara donekle na nezahvalnom terenu. Boullee uvodi posjetitelje u memorial zaista radikalno klasicno dok zvjezdanim nebom kupole simulira planetarijum modernog doba; impresivna grandioznost je nužna ali nije i dostatna jer znatiželja za spoznajom daje covjecanstvu snagu da apostrofira svoju prisutnost u kozmološoj prožetosti te da se suoci sa sudbinim na koju ce imati utjecaja. Taj drugi dio interpretacije u stvari je pravi Boullee - onaj koji pružajuci vam licencu razumijevanja ujedno daje i "demokratsko" pravo da zaista tamo i boravite. Mendelsonov Einstein Tower (Postdam, 1917-21), iako bez iste namjere, u tom je smislu potpuno beznadan slucaj s toga Einstein još uvijek ocekuje svojeg obožavatelja.

§ Kip Slobode (Statue of Liberty), New York, 1871-86 - Eiffelov Toranj (La Tour Eiffel), Pariz 1889., oba Gustave Eiffel.

Presudno je za Eiffela kao i za njegove monumente da stoje u funkciji dialoga dviju nacija (kip slobode poklon je Francuske americkom narodu) anticipirajuci i dalje u neposrednu buducnost njihovih nacionalnih sudbina (Chatteau - Tierry Monument). I dok oba grandiozna monumenta svojom neposrednošcu podsjecaju mnogobrojne posjetioce na slavu nacionalnih 100 godišnjica (americke nezavisnosti i francuske revolucije) Chatteau - Tierry Monument, u spomen poginulim americkim vojnicima u francuskoj za vrijeme Prvog svjetskog rata postoji kao da je izoliran od svijeta. Ovdje se ne može govoriti o komparaciji arhitektoskih tipova (jer oni su u tom smislu potpuno ne spojivi) vec o njihovoj otvorenosti i kozmopolitskoj popularnosti iza koje stoji diskretna, tradicionalna kooperativnost dvaju nacija, nasuprot memorijala koji i pored mjesta uzajamno povezanih sudbina ne samo da figurira u svojoj usamljenosti vec ostavlja i dojam pateticne samodostatnosti.

Monumenti zajedništva dvaju nacija relativno se rijetko susrecu s toga ovdje valja upozoriti i na jedan takav rijedak primjer suradnje na izgradnji binomnog spomenika na dvije lokacije u Francuskoj i Japanu a prema prijedlogu arhitekta Patricka Bergera: "Symbole France-Japon" (fondeire de la table sur L'ile d' Awai), iz 1989 godine. Poput rasprava Petera Russela koji se metaforicki zalaže za pokušaj sinteze kultura istoka i zapada tako ce i Berger predložiti: "Une idee folle prend corps: offrir an Japon un monument symbole de la communication entre deux cultures opposees". (Cf.: L'Arhitecture D' Aujourd'hui, n. 266, prosinac 1989. O Patricu Bergeru vidi: "Ethics and Aesthetics", AA, n.277, 10/1991, str.122.)

§ Danteum: G. Terragni, 1938. Fig.: 9,10,11,12,13.

Unatoc vremenu u kojem je nastao kao i cinjenici da dijelom pripala glorifikaciji Ducea, Danteum predstavlja jedinstvenu arhitekturu nastalu po literarnom predlošku (1938.g. Mussolini je narucio od arhitektonskog tima Giuseppe Terragni i Pietro Lingeri, hram "najvecem od svih talijanskih pjesnika", Cf.: Thomas L. Schumacher, "The Danteum", Princeton Architectural Press, 1985.). Danteova "Božanska komedija" poslužila je Terragniju kao kompozicioni otisak univerzuma u kojem vladaju sile dobra i zla. I dok je pri Danteu putanja koju slijede namjernici izmedu pakla, cistilišta i raja ireverzibilna, dotle ce Terragni formirati briljantan tok ophodnje i dogadaja vracajuci posjetitelja (na svu srecu) tamo odakle je i došao. Le Corbusier ce biti jedan od rijetkih arhitekata suvremenog doba koji se otvoreno divio Danteumu s toga bolje reference djelu i nisu potrebne. Iako analiza tog vrhunskog djela nadilazi mogucnosti ovog rada, treba upozoriti na neke konstante u arhitektonskoj kompoziciji memorijala koje ne pripadaju samo Danteumu vec svoje formate tradiraju od neolita (hemispeos) do geometrije Fobinachia, itd. Kakakteristicna je primjerice forma uske, izrazito izduljene prostorije sa srednjom kolonadom (Impero), naglašeno arhajske tektonike gdje se taj i njemu derivirani formati (negativi) opetovano ugraduju u korpuse memorijala, primjerice: Chatteau - Tierry Monument, Hill 204:, Paul P. Cret, 1923 - 1927+, Fig.: 14,15, (Cf.: John J. Pershing: " Our National War Memorials in Europe" The National Geographic Magazin, Vol.LXV, No.1, January, 1934) ili Memorial de la Deportation, Georges Henry-Pirgusson, Il de la Cite, iza vrtova crkve Notre Dame, Pariz, 1962., Fig.: 18,19, (Cf.: "The Architecture of Holokaust Memorials", Progressive Architecture, 2.1993.)

Danteum bi pored jedinstvene arhitektonske kompozicije jednako toliko mogao biti funkcionalan koliko i blizak korisniku nudeci mu za potrebe studiranja Danteova djela i bogatu biblioteku - hram u hramu - baš kao i Kalimarhov hal u novoj Aleksandrijskoj biblioteci (Snohetta Arkitektur Landsap, 1991.) Teraggnijev neizvedeni monument - baština je koju treba izgraditi.

§ Vietnam Veteran's Memorial: May Ying Lin, Washington D.C.,1982 -1988. Fig.: 2,3,4,5,6.

Projekt May Yin ostvario je kontemplativni ambijent oplemenjen reflektivnim sjecanjima, dodao nove prostorne vrijednosti okolini Washingtonskog Malla. Memorijal ne izražava neposredno bilo koji politicki stav o ratu ali se njegovom topografijom naslucuje odredena vrijednosna pozicija autorice. Unatoc tako briljantno sublimiranoj formi pripadni razvoj dogadaja vezanih uz memorial nadilazi svaku mogucu anticipaciju: americka nacija izgradila je topos u cijim se okvirima razvijaju bogati osjecaji kolektivnog i osobnog jedinstva prožeti bliskim životnim sudbinama.

Na arhitektonskom natjecaju sudjelovalo je 1421 ucesnik te se po broju natjecatelja može samo donekle usporediti sa natjecajem za Memorijal Astronautima izgradenom na Floridi (750 ucesnika), natjecajima koji su u Americi angažirali najveci broj ucesnika. Rad May Lin jednoglasno je prepoznat kao jedinstveno arhitektonsko djelo koje može odraziti osjecaje nacije vezane uz stradanja u Vijetnamskom ratu. Design otiskuje formu otvorenog granitnog luka koji istovremeno uranja i izranja ispod razine zemlje. U široj geometriji prostora bogatoj historijskim obilježjima, krila Memoriala precizno su usmjerena preme Wasington Monumentu i Lincoln Memorialu. (http://www.thevirtualwall.org/).

Memorial obilježava sudbine svih tragicno poginulih, nestalih ili ranjenih, secificno oblikovanim grafemima dodanim uz svako ime. Uklesana u granitne ploce, sa desne strane memoriala nalaze se imena onih koji su prvi stradali u ratu, slijede ih kronološkim redom upisi imena poginulih, ranjenih ili nestalih tokom ostalih ratnih godina. Na lijevoj strani memoriala, gdje se ophodna staza ponovno uzdiže do razine tla, na mjestu gdje memorial simbolizira svršetak rata, nalaze se upisi onih koji su zadnji stradali. U memorial su unesena 58214 imena. Memorijal sugerira ophodnim putom pad i uspon nacionalnog identiteta te pripadna mu stradanja što je u arhitektonskom smislu teška zadaca ima li se na umu da se odvija bez klasicne gradnje i to pod vedrim nebom. Utiskivanje ophoda ispod horizonta zamlje, tektonski je snažno a u ideji beskonacno jednostavno. Tu otvorenost arhajske snage donekle je koristio i Teraggni u svom Danteumu (Impero je takoder pod vedrim nebom), dok ce istu zadacu ali bez nade u sadašnjost Georges Henry-Pirgusson (Memorial de la Deportation, Il de la Cite, Pariz, 1962. Iza vrtova crkve Notre Dame. Cf.: "The Architecture of Holokaust Memorials", Progressive Architecture, 2.1993.) rješiti potpunim ukapanjem, težinom koja seza gotovo do neolitskih vremena.

Memorial je sa svake strane dugacak 73,5 metara, krakovi trokuta sastaju se pod kutom od 125,12°, na mjestu koje je ujedno i najniža tocka memoriala: 3,04m ispod razine terena. Kamene ploce, rubnjaci i staza izvedeni su od crnog granita sa lokacije Bangalore u Indiji. Postignute varijacije u boji i teksturi kamena realizirane su upotrebom razlicitih tehnika obrade, npr.: urezivanje imena izvedeno je tehnikom pjeskarenja uz korištenje šablona putem fotografskog procesa.
§ Astronauts Memorial (Space Mirror), Spaceport, USA: Holt, Hinshaw, Pfau, Jones, 1989-1991. Kennedy Space Center, Cape Canaveral, Florida. Izgradnja i vodenje: Astronauts Memorial Foundation Inc. Fig.: 21,22,23,24,25,26,27.

Svemirsko ogledalo - Fondacije za Memorijal Astronautima, predstavlja jedinstveno djelo sinteze znanosti i umjetnosti. Programska osnova potaknuta je na najvišoj državnoj razini i Americkog Kongresa 1991 godine nakon nesrece Space Shuttla Calanger, te realizirana nakon arhitektonskog natjecaja na koji je sudjelovalo 750 autora i autorskih timova. Pri realizaciji memoriala korištene su najsuvremenije tehnike cija su izvorišta u tehnologijama svemirske industrije. Prema rjecima samih autora: "The visitor is offered a sense of the astronauts' mission - the mission to exist in this ethereal realm, to understand its real significance, and finally, to feel the astronauts' own yearning to be home at space, as active citizens of the universe (http://www.sfo.com/~hharch/). Cf.: The Architectural Review, 1104, February 1989.

Svemirsko ogledalo sacinjava ansambl od kibernetski vodenog granitnog zrcala te prilaznih rampi zrcaljenih na površini vode. Višestruke refleksije prirodnih i artificijelnih materijala i medija izmedu neba i zemlje formiraju izraz odmjerenih metafora koje stoje za vjecni spomen stradalim astronautima. Granitno ogledalo visoko je 12,75m i dugacko 15,0 metara. Sastavljeno je iz 90 panela prosjecne velicine 203x203cm, debljine 5,08cm, pojedinacne težine 226,8kg. Kompjuterski navodena struktura teška 60 tona prati putanju sunca duž horizonta, rotira se i naginje poput suncokreta u potrazi za svjetlom. Uhvaceni refleksi svjetla osvjetljavaju imena astronauta zapisana u granitnom ogledalu. Svjetlosne zrake projiciraju se sa stražnje strane kamenih ploca prodiruci kroz fino profilirana imena. Prostor slova izdubljen je abrazivnom tehnikom waterjeta Creative Adge Corporation, USA te površinski naknadno zapunjen kristalno cistim akrilom (transparentna termoplastika poput Lucite, formirana polimeriziranim esterima akrilne ili metakrilne kiseline) radi difuzije svjetlosnog snopa. Snažna pozadinska rasvjeta iz pozadine automatski iluminira trake sa imenima astronauta za vrijeme oblacnih dana te veceri.

Više od 17 miliona ljudi obišlo je memorial od 1991 godine uz prosjecni godišnji posjet od skoro 3 miliona posjetitelja. Na površini od 2,5 hektara ustupljenih od NASA-e pri Spaceportu, neprofitna Astronauts Memorial Foundation izgradila je centar za edukaciju o svemiru (Center for Space Education) pri Kennedyevom svemirskom Centu (KSC). Tako se postupno formira "živi memorial" koji ce unaprijediti postojeci program edukacije o svemiru pri KSC-u u svjetski centar usmjerene edukacije vrhunskog profila.

Usporedbe radi vrijedi uz Svemirsko zrcalo uroniti vremeplovom 260 godina u povijest te posjetiti Temple of British Worthies: William Kent, Viscount Cobham's Stowe, 1733. Fig.: 20. Hram glorificira nacionalne genije iz politickog, znanstvenog i umjetnickog života Engleske; pored clanova kraljevske obitelji tu su i statue, Bacona, Shakespearea, Lockea, Miltona, i Newtona. Sagraden je u formi zakrivljenog zida sa nišama te piramidalnim središtem. Iako je medu besmrtnicima koje slavi i Newton cini se kao da memorial ne pripada ovoj civilizaciji.

§ USS Arizona Memorial: Pearl Harbor,Hawaii, 1960 -1962. Fig.: 16,17.

USS Arizona Memorial izgraden je 1962 godine iznad ostataka potonulog bojnog broda USS Arizona koji je stradao 7. prosinca 1941. godine u ratnoj operaciji pri Japanskom zracnom napadu na Pearl Harbor potopivši sa sobom 1177 clanova posade, uz 2048 ranjenih mornara. Memorijal se nalazi u luci Perl Harbor na otoku Oahu, upravljanje kojeg je u nadležnosti americkog National Park Service-a, koji vodi i cenar za posjetioce na kopnu.

Forma Memoriala položena je u dužini od 55,4m okomito na sredinu potonulog bojnog broda. Sastoji se od linearno nizanih prostornih sklopova; ulazne jedinice za prihvat posjetitelja koji dolaze brodom, centralnog podrucja namjenjenog promatranju ostataka broda i ceremonijalu te spomen sobe u kojoj se nalaze imena stradalih uklesana u mramorni zid. Memorial je oblikovan u formi ljuskastog, perforiranog tunela, izduljenog pravokutnig presjeka s gradiranim promjenama u visini te djelom otvorenim stropom.

Posebnost Memorijala nalazi se u njegovoj položenosti nad mjestom ratne tragedije, pristupu s mora kao i cinjenici da je USS Arizona potonula do plitkog dna (12 metara dubine). Za mjene plima i oseka djelovi broda izviru i ponovno tonu svojim nadgradem u ocean, pokazujejuci ogromnu celicnu siluetu (dužine 182,4m, deplasmana 31.400 tona) svima koji se žele pokloniti sudbini stradalih mornara.

Ratni memorijali kojima je na tako tragican nacin moguce obilježiti dostignuca mira i demokracije s kraja 20tog stoljeca a pripadaju simbolicnim mjestima pocetka i kraja (Hirošima) Drugog svjetskog rata svakako su po mišljenju autora baština koju u novim strategijama UNESCO-a treba razmotriti.

§ Sandro Pertini Memorial: Aldo Rossi sa S. Fera i M. Adjmi, Milano (via Croce Rossa), 1988-90. Fig.: 31.

Rossijev neposredni poziv u prostorni sklop memorijala Sandru Pertiniju kao i nekonvencionalno - dekorativna upotreba kamena na tragu je onih urbanih sklopova koji posjeduju moc formiranja "živog spomenika". Usporedba sa Monumento di Torrile, Parma: Paulo Zermani, 1990., Fig.: 28,29,30, ovdje je nužna jer jasno pokazuje kako ce arhitekt svojim rafiniranim izrazom dopustiti neposredni kontakt korisnika sa formom ili ce to uciniti na nacin koji je teže prihvatljiv. Zermani dopušta hodanje nad kriptom sa okulusom što je u granicama razumijevanja pieteta nepovoljno rješenje.

Zakljucak:

Izvjesno je da nam širi uvid u spomenike javne zahvalnosti razlicitih kulturnih sredina i perioda naznacuje kako niti jedan od više izdvojenih monumenta nije unaprijed, svjesno anticipirao svoju popularnost i izrazito funkcionalnu otvorenost spram okoline vec ona nastaje iz amalgama svih njegovih potencijala te vrsnosti autora koji ponajviše u svojim idejama i vrijednosnom sustavu stvaralaštva koracaju ispred svojeg vremena. Ostaje neizrecivo kao i neprovjerivo kakva bi u tom smislu bila sudbina Tatljinovog 400 metarskog Monumenta Trecoj Internacionali (1919-20), koji je kao metafora novog socijalnog poredka nudio korpus svojih progresivno razvijenih platonskih solida na intenzivno korištenje.
Danas je pak izvjesno kako ce u šticenoj baštini covjecanstva naci svoje mjesto i spomenici 20tog stoljeca i to pogotovo oni koji osim svoje arhitektonike, izmedu ostalog, mogu ponuditi metaforu i vrijednosti ljudske interakcije, koegzistencije kultura te duhovne i kreativne ekspresije.

Za povecavo kliknite na sliko
Click on picture to enlarge

Ilustracije:

2. Vietnam Veteran's Memorial - Washington DC, 1982-88. May Ying Lin, zracni snimak. (Copiright: National Geographic Society)
3. Vietnam Veteran's Memorial - Washington DC May Ying Lin, snimak nocu. (Copiright: National Geographic Society)
4. Vietnam Veteran's Memorial - Washington DC May Ying Lin, anti monument. (Copiright: National Geographic Society)
5. Vietnam Veteran's Memorial - Washington DC May Ying Lin. (Copiright: National Geographic Society)
6. Vietnam Veteran's Memorial - Washington DC
7. May Ying Lin, klesanje fotoprocesnom abrazijom. (Copiright: National Geographic Society)
8. Newton Memorial: E. - L. Boullee, 1785.
9. Newton Memorial: E. - L. Boullee, 1785, presjek.
10. Danteum: G. Terragni, 1938, aksonometrija bez prednjeg zida.
11. Danteum: G. Terragni, aksonometrija bez krovnih ploha.
12. Danteum: G. Terragni, tlocrt na koti +6.00.
13. Danteum: G. Terragni, tlocrt na koti +10.00.
14. Danteum: G. Terragni, Impero.
15. Chatteau -Tierry Monument, Hill 204: Paul P. Cret,1923 - 1927+. (Copiright: National Geographic Society)
16. Chatteau -Tierry Monument, Hill 204: Paul P. Cret, simboli dviju nacija. (Copiright: National Geographic Society).
17. USS Arizona Memorial: Pearl Harbor, 1962, zracni snimak. (Copiright: National Geographic Society)
18. USS Arizona Memorial: Pearl Harbor, 1962, pogled na prostor ceremonijala.
19. Memorial de la Deportation: Georges-Henry Pingusson, Ile de la Cite, Paris,1962, tlocrt i presjek.
20. Memorial de la Deportation: Georges-Henry Pingusson, grob neznanog zarobljenika.
21. Tample of British Warthies: Wiliam Kent, 1733. Astronauts Memorial (Space Mirror), Spaceport USA: Holt, Hinshaw, Pfau, Jones, 1989 -1991., suton sa aktivnom umjetnom rasvjetom.
22. Astronauts Memorial (Space Mirror), maketa, pogled sa prednje strane.
23. Astronauts Memorial, rotacija u smjeru sunca.
24. Astronauts Memorial, maketa, pogled sa stražnje strane.
25. Astronauts Memorial.
26. Waterjet tehnika (tehnika vodenog mlaza) - Creative Edge Corporation, USA.
27. Waterjet tehnika - intarzija u keramici, Creative Edge Corporation, USA.
28. Monumento di Torrile, Parma: Paulo Zermani, 1990., maketa, pogled na stubišta.
29. Monumento di Torrile, Parma, tloctri i procelje.
30. Monumento di Torrile, Parma, maketa, pogled odozgora.
31. Sandro Pertini Memorial: Aldo Rossi & S. Fera, M. Adjmi, Milano (via Croce Rossa), 1988-90.