TRAGOVI TEHNOLOŠKE TRADICIJE U SUVREMENOJ ARHITEKTURI 20TOG STOLJEĆA

Rad obrađuje primjenu tehnoloških trendova u arhitektonskom oblikovanju povezujući njihove izvore s inženjerskom tradicijom građenja. Obrazlaže se koncept aktivne kontrole nestabilnih stanja konstrukcija i njihovog prilagođavanja okolini. Razvoj aktivnih sustava u tektonici građenja posljedica je tehnološkog transfera (prijenosa) spoznaja/vještina iz serije znanstvenih oblasti i bioničkih primjena u područjima vojne i civilne avijacije, inženjeringa robotiziranih tvornica, razvoja umjetne inteligencije, inženjeringa strojeva i mjernih uređaja u astronomiji, aeronautici, telekomunikacijama i drugdje. Aktivni sustavi predstavljaju designerski koncept bioničko-kibernetičke tehnologije multistata čija sposobnost uspostave mogućih stanja ravnoteža ovisi o funkcioniranju mreže polustabilnih homeostata. Posljedice takvog designa u konceptima građenja moguće je izdvojiti pri inženjeringu dinamike arhitektonskih i građevinskih konstrukcija, u karakteristikama zgrada sa aktivnim odgovorom na okolinu i drugdje. Razvoj tehnološki naprednog designa moguće je pratiti kroz suvremenu povijest arhitekture, njezine izvore i nadahnuća velikim inženjerskim poduhvatima, a posebno tokom 19tog stoljeća. Rad je ilustriran sa trideset grafičkih priloga dok su izvorni matrijali i građa iz tog područja dio doktorske disertacije autora.