ms Nada Duic Kowalsky, Zagreb HR
SELO KRAPJE - PARK PRIRODE "LONJSKO POLJE"
Prostorna jezgra toga prirodnoga područja veliko nizinsko-šumsko poplavno područje rijeke Save s pritocima Lonjom in Strugom povijesno pripada Slavoniji (Hrvatska u kontekstu Kraljevine Hrvatske I Slavonije). Ovaj prostor stolječima su potresale snažne borbe između Slavena, Turaka, Mađara...
Najraniji dokaz naseljavanja u nizinska poplavna područja rijeke Save izgubljena su u mraku povijesti. Od vremena Rimljana na ovom području pratimo tragove trajnijeg naseljavanja. O tome najbolje svjedoče nalazi rimskih poljoprivrednih alata u močvarnim područjima Lonjskog polja. Sam naziv rijeke Lonje koja prolazi tim poplavnim područjem najverojatnije potječe od latinskog naziva "aqua longa". U rimsko kolonijalno vrijeme pripadala je savska poplavna nizina provinciji Panoniji, važno središte te provincije bila je Siscija ili Segesta, današnji Sisak na ušču rijeke Kupe u Savu. Dolaskom Hrvata oko 640 poslije Krista u panonski prostor, nastala je specifična kultura koja se mogla razviti u unutrašnjosti prije nepristupačnih I jedva naseljenih šumskih poplavnih staništa. Hrvati su donijeli sa sobom iskustvo I svoje postojbine kako regulirati vodu u poplavnim područjima, kako se zaštiti I kako iz toga izvući prednosti za život (kuče na sohama, sojenice).
Za ovaj prostor u socijalnoj organizaciji karakteristična je pojava zadružnog života - rodovske zadruge koje su našle svoj odraz u organizaciji gospodarskog života, ali naravno I u samoj zadruge koje su našle svoj odraz u organizaciji gospodarskog života, ali naravno I u samoj kuči - zato nalazimo velikih dimenzija zadružne hiže, koje su prvotno bile na sohama, a kasnije regulacijom rijeka donji prostor ostaje u gospodarskoj funkciji a katni isključivo u stambenoj. Linija sela prati tijek rijeke Save, prema kojoj se odrđuju zabatna pročelja kuća, jednom riječju Sava je mjerilo I pokazatelj u svakodnevnom životu I životnom ciklusu kao I u mijeni gospodarskog ritma.
Ovo područje tijekom prošlosti ulazilo je u područje Vojne krajine, te su se u određenim intervalima podizale dvene stražarske kule ili osmatračnice.
1985. godine tadašnji Republički zavod za zaščtitu prirode u hrvatskoj zaštitio je površinu od cca 50.000 ha kao park prirode, područje bi s obzirom na površinu I značaj moglo biti proglašeno nacionalnim parkom.
Nizinsko poplavno područje Save je velikim dijelom kultivirani krajolik s tradicionalnim oblicima ljudske djelatnosti kakva je za sada isključena u nacionalnim parkovima. U ožujku 1990. hrvatska Vlada je donijela Uredbu o Parku prirode Lonjsko polje tako da se na temelju te značajne odluke počela provoditi zaštita. Postavljeni su najvažniji zadaci, izrada plana korištenja prostora I prostorni plan. Reguliranjem zakonskih osnova parka prirode zaustavljena je npr. komasacija u području između sela Čigoča I Lonje u kojima se gnijezde rode. Drugi važan korak jest obnavljanje I poticanje povijesnog načina gradnje drvenih kuća I tradicionalnog načina obrađivanja zemlje. Demokratckim procesima u Hrvatskoj omogućeno je poboljšanje gopodarenja u šumama te formiranje šumskih gospodarastva.
Nizinsko poplavno područje Save najbolji je primjer kako se pojedina područja nesmiju promatrati nezavisno jedno od drugoga. To isto vrijedi za čovjeka kao I za životinje I biljke. Prečesto se danas zaštituju samo pojedini dijelovi eko-sistema koji nisu stabilni I nemaju sposobnosti samostalne egzistencije bez zajedništva I veze s okolnim područjima.
Tradicionalno gospodarstvo pokazuje kako različiti dijelovi nizinskog poplavnog područja zajedno daju jedinstven I funkcionalan sistem: stočarstvo je potrebno za dobivanje stajskog gnojiva kojim se gnoje polja; pašnjaci I livade leže u poplavnom področju gdje im poplave tijekom cijele godine osiguravaju prirodnu gnojidbu.
Očuvanje krajolika mnogo slabije razvijene regije u Europi ostvaruju prihodima od turizma. To je značaj izivor prihoda bez kojeg se ne bi mogla sačuvati neka prirodna I kultivirana područja te je to temelj njihove zaštite - primjer parka prirode Lonjsko polje sa nizom seoskih cjelina stavlja pred nas izazov koji bi trebalo na takav način riješiti.
Selo Krapje leži u zapadnom dijelu savskog naseobenog niza.
Sve do godine 1789. sačinjavala je župa Krapjanska zajedno sa Jasenovcem jednu jedinu župu Jasenovačku u carskom kraljevskom okružju Gradiščanskom, pod pokroviteljstvom kralja.
1789. razdijelila se od župe Jasenovac župa Krapje sa selima: Drenov Bok, Puska I Plesmo te su utemeljili novu župu Krapjansku sa župnikom I kapelanom, župnim sjedištem u Krapju, a kakos e navodi u matici župe Krapje "od stolice biskupove 17 satih udaljenom". "Spočetka bijaše sve teško, niti je valjala crkva, niti župni dvor, te bi pod vriednim župnikom Josipom Mihakovič teškom mu mukom godine 1917 sadašnji župni dvor sazidan I podignut. Crkva je bila od sama drveta, posvet stara, trošna I propala, više stai nego li Crkvi nalična, te zato pod župnikom Ivanom Dubravaij dne 1. travnja 1832 za ciela 34 srebrna forinta javno prodana. Sadašnja župna crkva, koja je 32 metra dugačka, I 14 metara široka, I do svoda 12 metara visoka, je dobrovoljnim prilozima I razporezom župljanah te bagom milostinjom Njegovog carskog Kralja apostolskog Veličanstva Franjo I. na čast I slavu Sv. Antuna Padovanskoga godine 1829 I 1830 zidana I podizana, a godine 1831 prije goda Sv. Antuna skroz dogotovljena".