Mirilo, grob duše velebitskog stanovnika

Uz planinske staze, što se sa visokogorskih pašnjaka Velebita spuštaju spram jadranskog mora, nailazimo na neobične kamene spomenike, poput grobova, koji prate te staze u nizovima ili grupama i to na određenim mjestima, prijevojima ili zaštićenim udolcima, odakle se pruža pogled na more odnosno na priobalni zaselak, sa kojim je staza bila povezana. Riječ je o "mirilima", posmrtnim znamenjima nalik na grobove. Te kamene građevine neposredno vezana uz ritus pokapanja pripadnika pastirskog stanovništva Velebita kojeg je smrt zatekla u planini.
Za bolje razumijevanje pojave mirila osvrnuli bismo se na samu planinu te na stanovništvo, koje je u tom stjenovitom prostranstvu nalazilo svoj ekonomski opstanak.
Velebit, najveća hrvatska planina, proteže se duž sjeveroistočne jadranske obale u duljinu od oko stopedeset kilometara. Sjeverne su padine spram Like pošumljene, dok se goli kamenjar na južnim padinama ruši sve do mora, ne ostavljajuć prostora za neko plodno tlo uz samu obalu. Tek se tu i tamo, uz duboko usjećene uvale, nižu kamene terase, podignute ljudskom rukom, na kojima se zadržalo nešto zemlje, što je prehranjivala malobrojno stanovništvo priobalnih naselja, niklih iz nužde, kao svratišta pomoraca i trgovaca od davnine.
Neka od tih naselja, kao naprimjer Senj, Jurjevo, Stinica, Karlobag ili Starigrad, poprimaju gradska obilježja već u rimsko doba, kao Senia, Lopsica, Ortopla, Vegium i Argiruntum, prehranjujuć stanovništvo trgovinom i pomorstvom, dok je manje zaselke uz lučice i na padinama brda uvjetovalo stočarstvo, kao najjača privredna grana u velebitskom području.
Neizmjerna su naime prostranstva na južnim padinama te planine, obraslim niskom vegetacijom i travama što niću na inače stjenovitom i škrtom tlu. Još su značajniji, za ispašu, brojni visokogorski dolci i proplanci gdje se staložio bogatiji sloj zemlje koji je uvjetovao i bujniju vegetaciju na večim površinama. Tu su stanovnici iz sušnih i zemljom siromašnih predjela priobalja zasijali ječam te sadili kupusnice, mahunarke i krumpir , također su kosili sijeno za prehranu blaga preko zime, dok su preko ljeta mnogi ovamo i preselili zajedno sa obiteljima i blagom. (J.Poljak l929; M.Marković l98O; T.Vinšćak l989,87; A.Glavičić l984,7; M.Glavičić l994,44 Teški uvjeti života, manjkava ishrana i bolesti, najčešće disenterija znali su za kratko vrijeme pokositi čitavu pastirsku obitelj, koja je boravila u svom ljetnom, ćesto samo improviziranom skloništu, takozvanom stanu, visoko u planini.
Umrloga kojeg je smrt zatekla daleko od rodne kuće, trebalo je prenijeti do crkve odnosno do seoskog groblja u priobalju radi sahrane. Taj mukotrpni posao obavljali su članovi rodbine ili susjedi, pastiri. Nakon što su se izvršile uobičajene pripreme oko mrtvaca, pranje, presvlačenje u bolju odječu, molitve, naricanje i ostalo, tijelo umrloga omotalo se ponjavom i pričvrstilo na nosila. Putem silaska niz planinu nosaći su se smjenjivali u hodu, tek na određenom mjestu korišćenom več od davnine kao počivalo, tijelo pokojnoga je odloženo na zemlju, s licem okrenutim spram istoka.( J. Poljak l929, 2O8; I. Krajać l934, l6l; M. Gavazzi l978, l97; B.Fučić, l958; A.Glavičić l989, 204; napose opširnija studija o velebitskim mirilima te pogrebnim običajima M.Trošelj,l982 i l992, 69 ; A.Faber, l995, l57.) Kod glave i kod nogu postavio se osovljeni kamen za mjeru. Prostor na kojem je počivalo tijelo kasnije je popločen pravilnijim, priklesanim ili prirodnim pločama, dok se na začelje i kod nogu na mjestu ranije mjere osovilo veču kamenu ploću sa primitivno obrađenim ravnim, trokutastim ili zaobljenim vrhom. Na ploću kod glave ( uzglavnicu) uklesalo se ime pokojnika te datum rođenja i smrti, a u ranija vremena dok narod još nije bio pismen, a to je bilo u Velebitu prisutno sve do devetnaestog stoljeća, na tu istu ploću uklesalo se određene znakove i simbole u vidu ornamenata, koji sadrže nama još nerazjašnjene poruke, po svoj prilici također informativnoga sadržaja.( M.Trošelj l995,ista l983 )To su motivi križa, rozeta ili shematski prikaz ljudskoga lika, u kombinaciji sa križem razgranatih krakova ili posve malih uspravnih ili kosih križića. Ornamentika podsjeća na onu kod bosanskih stećaka, ma da je mnogo apstraktnije. Prema motivima je bliža ukrasima "šaralicama"na obrednim hlebovima-kolaćima ( M.Trošelj l983 i l993; P.KOSTIĆ, l968,91,1o7) sa područja istočne Srbije.
Prema arhitektonskoj koncepciji samih mirila mogli bismo natuknuti usporedbu s oblicima nadgrobnog spomenika kroz milenije, od mikenske stele preko grčkog i rimskog nadgrobnog spomenika do nadgrobnoga spomenika nama još bliskih stoljeća, u kojima se kao motiv gornjeg završetka spomenika javlja ravan, trokutast ili zaobljeni zabat kuće / ili možda uzglavnica ležaja odnosno kreveta? (vidi shematski prikaz u prilogu te fotografije planinskih stanova, od kojih je posljednji prekriven betonskom ljuskastom konstrukcijom, u zamjenu za morebitni raniji kameni svod.
U kultnom pak smislu, mirilo predstavlja posljednje počivalište duše, koja ostaje tu gore u planini, zajedno sa dušama ovaca ( prema pričanju starijih žena sa Velebita, usp. A.Faber l995, l63). Grobu tijela, koje se sahranilo na seoskom groblju, ne pridodaje se velika važnost, dapaće prvom se prilikom kosti iz obiteljskog groba povade, da bi ustupile mjesta slijedećem pokojniku iz roda. Molitve za pokojne obavljaju se u planini, na mirilama, tu se doprinosilo i darove na sjećanje pokojnoga, cvijeće, hrana ( voće) i palilo bi se svijeće na spomen dane umrlih. (M.Trošelj,l992,79)
Sam naziv mirila razjašnjen je analizom posmrtnog rituala kod stanovnika sjeverne Grčke ( N.Seremetakis, l99l , A.Margaret l974, L.M.Danforth l982 ) Prema analizi ovih autora, najznačajniji dio pogreba je oplakivanje (grčki miralogos, miraloi) te je naziv mirila zajedno s običajima i vjerovanjima o posmrtnom životu po svoj prilici donesen i preuzet od vlaškog stanovništva (A.Faber l995 l57) koje je u priobalje Jadrana doseljavalo polovicom prošloga milenija. Nemožemo međutim zanemariti i eventuelne tragove tradicije Ilira, koji su tim planinskim prostranstvima obitavali u prethistoriji pa i preko dominacije Rima, ostavivši tragova i u toponimima a i ostacima materijalne kulture. Pojava kenotafa, oplakivanje mrtvih i prenošenje kosti pokojnika u domovinu poznata je uostalom i u staroj Grčkoj, pogotovo preko Homera, koji je život Grka u davnini tako vjerno prikazao i današnjem čitatelju.

Literatura

ANTONIJEVIĆ D., Obredi i običaji balkanskih stočara,SANU Balkanološki institut, Beograd l982,knj.l6
DANFORTH M., The Death Rituals of Rural Greece, Princeto, NewYork, l982
FUČIĆ B. Bullettin JAZU 6,travanj l958
FABER A. Život velebitskog stočara i njegov odnos prema smrti, Senjski zbornik 22,Senj l995; isti,Prilog poznavanju arhitekture tumula na Balkanu, Centar za balkanološka ispitivanja ,11,Sarajevo l984
GAVAZZI M. Totenraststeine, Schweizer Archiv fur Volkskunde, Band 57, l96l; isti,Uz megalitik jugoistočne Evrope,Vrela i sudbine narodnih tradicija, Zagreb l978
GLAVIČIĆ A. Mirila i počivala na Velebitu (l),Senjski zbornik l8,Senj l989; isti, Nalazi kamenih gomila na Velebitu, Senjski zbornik 9, Senj l981-82.
GLAVIČIĆ M. Pregled prapovijesnih nalazišta na primorskom obronku Velebita, Paklenićki zbornik 1 Starigrad-Paklenica l995.
KRAJAĆ I. Mirila, Zbornik za narodni život i običaje JAZU XXIX,sv.2,Zagreb l934
KOSTIĆ P. Zbirka šaralica za obredne hleboveu Etnografskom muzeu u Beogradu, Beograd l968.
MARKOVIĆ M. Narodni život i običaji sezonskih stočara na Velebitu, Zbornik za narodni čivot i običaje JAZU, 48, Zagreb l98O;
POLJAK J. Planinski vodič po Velebitu, Zagreb l929.
SEREMETAKIS N. The last Word, The University of Chicago ,Chicago and London l99l.
SEVIGNON M. Les pasteurs du Pinde septetrional, Centre des sciences sociales d,Athenes, Athene-Lyon
TROŠELJ M. Ukrasi i simboli na velebitskim mirilama, Senjski zbornik lO-ll, Senj l983. ista Senjski zbornil 19,Senj l992.
T. VINŠĆAK, Transhumantni stočari između Primorja i Velebita mag. rad Filozofski fakultet Zagreb, l984.
ZANINOVIĆ M. Stanovništvo velebitskog podgorja u antici, Senjski zbornik l0-ll, Senj l977.

Za povečavo kliknite na sliko
Click on picture to enlarge